Lectio divina je prokušan način kršćanske molitve sastavljen od četiri molitvena načina (koraka) sadržana u jednoj cjelini a povezna Duhom Svetim.  Ova molitva je prisutna u najranijim danima kršćanstva, u Gospodinovim molitvama kada se povlačio u osamu, prebiranju događaja u Marijinom Srcu, u priči o Mariji i Marti, u tradiciji apostola i svetih kroz sve vrijeme Crkve do dana današnjeg.

 

Molitva je uvijek bila prisutna, ali ne u svim vremenima jednako raširena, niti u istom obliku. Lectio divina, ili na hrvatskom Božansko čitanje, mistično je oslobađajuće druženje i upoznavanje s Isusom Kristom utjelovljenom Riječi Očevom, kroz čitanje Svetoga Pisma. Katekizam Katoličke crkve kaže: Oci duhovnog života, parafrazirajući Mt. 7. 7. ovako sažimlju raspoloženja srca hranjena Riječju Božjom u molitvi: "Tražite čitajući i naći ćete razmatranjem; kucajte moleći i otvorit će vam se promatranjem". (KKC 2654) Ovom molitvom Bog ulazi u naš život na otajstven način. Sam Stvoritelj nas mijenja i prosvjetljuje. Za te promjene On daje snagu i htijenje. On čini sve novim i rastače, našu iskonskim grijehom onečišćenu, narav. Našu sklonost prema grijehu pretvara u krepost. Na nama je da kažemo da ili ne i naravno, da se pouzdamo. On traži da mu se svijesno predamo.

Važno je razumjeti da se ovdje ne radi o nekim novim otkrivenjima ili proročanstvima koji bi bili nastavak na već objavljeno u Bibliji, već o izgradnji osobnog odnosa krščanina s krščanskim Bogom koji je osoba. Kroz ovu molitvu sam Bog Duh Sveti nam daruje ono što nam je od davnina u Božjoj riječu pripravljeno.